Muzej čuva vrijedno znanje o tradicijskoj drvenoj brodogradnji koja je neizostavan dio hrvatskog pomorskog naslijeđa, a samim time i važan dio europske pomorske kulturne baštine.
Muzej betinske drvene brodogradnje smješten je u zaštićenoj kulturno-povijesnoj cjelini Betine u samom centru mjesta, u zdanju koje samo po sebi ima kulturnu i povijesno – graditeljsku važnost. Betina je malo mjesto, tipične dalmatinske arhitekture, a broji oko 800 stanovnika koji se pretežno bave turizmom, poljoprivredom, ribarstvom, zanatstvom i obrtništvom.
Znanje o brodogradnji ljubomorno se čuvalo generacijama i čak ni članovi obitelji nisu znali tajnu brodograditeljskog zanata – crtanja brodskih linija. Znanje o dizajnu se unutar brodograditeljskih obitelji strogo čuvalo, prenosilo se s glavnog majstora prota na najsposobnijeg šegrta. Samo je proto znao dizajnirati brod i on je odlučivao kome će znanje prenijeti. Jedna od najznačajnijih uloga ovog Muzeja je prenošenje znanja.
Vrhunac umijeća betinskih brodograditelja može se sažeti u betinskoj gajeti, drvenom brodu od 5 – 8 metara dužine i 2 do 2,6 metara širine, s jedrom kao glavnim porivnim sredstvom. Umijeće gradnje ovog drvenog broda prepoznato je od strane Ministarstva kulture RH i uvršteno u Registar kulturnih dobara RH kao nematerijalna kulturna baština.
Muzej betinske drvene brodogradnje svojim aktivnostima usmjeren je ka očuvanju i promoviranju tradicijske drvene brodogradnje kao i cjelokupne otočne kulturne baštine. Muzej je osnovan s ciljem da bude ustanova koja potiče lokalno stanovništvo da razvija svijest o vrijednosti brodograditeljskog i kulturnog naslijeđa, predstavlja lokalne tradicije, obogaćuje turističku ponudu i postane informacijski centar o lokalnoj kulturnoj baštini. Uređenje stalnog postava Muzeja betinske drvene brodogradnje tek je početak djelovanja usmjerenih revitalizaciji tog zanata i upotrebe drvenog broda.
Projekt Muzeja betinske drvene brodogradnje zapravo još nije završen i dio je integriranog projekta revitalizacije stare mjesne jezgre, a poseban naglasak stavlja se na mjesnu lučicu s privezanim drvenim brodovima – gajetama, lađama, kaićima i leutima. Mještani su na svoju vlastitu inicijativu u prve redove privezali najreprezentativnije brodove, one koji imaju tradicijsku armu i redovito se održavaju te tako spontano stvorili ono o čemu danas govorimo kao o Muzeju na otvorenom ili Muzeju izvan zidova.
Posebno istaknuto mjesto u mjesnoj lučici ima gajeta Cicibela, ponos betinske brodogradnje i uspješne rekonstrukcije, zaštićena kao prva gajeta na popisu pokretnih kulturnih dobara RH.
Gajeta Cicibela
Cicibela je betinska gajeta starijeg tipa, dužine 8 m. Izgrađena je u škveru Jere Filipija Tošulova 1931. godine za naručitelja Tomu Gregova iz Preka na Ugljanu.
U svom radnom vijeku prevozila je težake, tegleću marvu i urod, a za vrijeme 2. svjetskog rata prevozila je narod u izbjeglištvo za El Shatt u tajnim noćnim plovidbama do Kornata gdje je čekao veći brod.
Na stalnom oprezu, Cicibelu su svaki put potopili puneći je kamenom do naredne noći kad bi je opet osposobili za plovidbu.
Cicibela je završila u zadarskoj Foši gdje je završila skoro potopljena. U jako lošem stanju 2006. godine kupio ju je Marino Mijat iz Tribunja i vratio u Betinu.nRekonstrukciju i obnovu je izvršio Čedomir Burtina Ćiro. Od stare građe ostala je jedna petina. Svako rebro, jedno po jedno skidano je, napravljeno novo i vraćeno u brod. Tim načinom rada majstor Burtina je uspio zadržati izvornost starih linija.
Cicibela je jedina gajeta na popisu kulturnih dobara Republike Hrvatske.
Autor: mbdb.hr / dalmatiasibenik.hr
