Gastronomija kontinentalnoga dijela regije
Stanovništvo ovoga kraja u prošlosti se većinom bavilo stočarstvom, poljoprivredom, mlinarenjem te iskorištavanjem šuma i plodova prirode. To je uvelike određivalo način njihove prehrane i pripremanja jela.
Tradicionalna prehrana temeljila se na kaloričnim jelima koja su bila podloga za obavljanje teških fizičkih poslova u polju, šumi i kod kuće.
Hrana se čuvala na ognjištu u zemljanim loncima, tzv. rukačama. Kruh kao osnovna namirnica pravio se većinom od kukuruza, a isprva se pekao samo prekriven pepelom i žarom na ognjištu. Poslije su se pojavile pekve (peke) koje su lončari izrađivali od zemlje. Uz kruh se pripremala i palenta koja se kuhala od žitarica (kukuruza, zobi, ječma i prosa) te se začinjala mašću ili kiselim mlijekom.
Obrok započinje sirevima škripavcem i basom (posebnim postupkom pripremljen sir od ovčjega mlijeka te dimljenom slaninom, pršutom ili šunkom, a završava uz uštipke ili domaću pogaču. Za glavno jelo možete birati između janjeće juhe sa suhim mesom, suhe braveće (ovčje) plećke u kiselome kupusu ili kiseloj repi i kupusa s rebarcima i kobasicama. Možete probati rezance s gljivama, a također janjetinu, jaretinu i odojka s ražnja ili ispod peke, zatim punjena teleća prsa, jela od divljači, pohane žablje krakove ili pastrvu iz Gacke na različite načine.
Gastronomija primorja i otoka Paga
Stanovništvo otoka Paga tijekom stoljeća pripremalo je jela koja su mogla trajati dulje vrijeme, a jelovnik otočana uvjetovao je njihov način života koji je bio vezan uz pašnjake, polja i more. Najčešće se jelo usoljeno meso, usoljena riba, sir, skuta. Janje je uvijek u siromašnim primorskim krajevima bilo posebno cijenjeno. Moglo je opstati na suhom kamenjaru, hraniti se mirisnim raslinjem; od ovaca i ovnova dobivala se vuna, mlijeko kao osnova za sir, meso se sušilo i preko zime rezalo kao pršut, njime se obogaćivala maneštra. Mlado janje spravljalo se kao znak žrtve samo u specijalnim prigodama: za vjenčanja, krštenja i blagdane. Danas ga se uglavnom sprema na ražnju, a diskusije znalaca o tome kako ga treba pripremiti i okretati, nad kojim drvima peći i čime ga premazivati mogu trajati satima.
Onaj stari čar još se uvijek može osjetiti u konobama i restoranima s otvorenim ognjištem u kojima će se posuda s janjetom i krumpirima poklopiti glinenom pekom i posuti žeravicom.
Otočka janjad ima poseban okus zbog blizine mora i soli koju upijaju hraneći se rijetkim samoniklim biljem, travama i mirisnim, začinskim biljkama.
Autor: lika-gastro.com / visit-lika.com
