Utvrda Baterija

Utvrda Baterija je smještena na rtu Zaglav kod Milne, a sagrađena je 1806.g za vrijeme francuske uprave.

Kako bi Francuzi spriječili rusko brodovlje da zauzme srednjodalmatinske otoke, na zapadnom rtu Brača sagradili su utvrde i postavili bateriju od 4 topa, a kasnije je ojačali s 6 topova. Za gradnju su Francuzi angažirali 150 bračkih seljaka jer fancuska posada koja je došla na Brač nije imala dovoljno ljudi za gradnju utvrde.

Ta maritimna utvrda i danas je najveća fortifikacija na Braču, te se u pučkoj tradiciji naziva Baterija.

Stanje utvrde Baterija danas je takvo da je sačuvana u cjelovitom tlocrtu nepravilnog peterokuta te visokim nazubljenim bočnim obrambenim zidovima. Prema moru je na stijenama podignut nasip. U unutrašnjem dijelu sačuvano je u različitim visinama ziđa četiri prostorije od kojih tri u nizu. Izvorni ulaz se nalazi s sjeveroistočne strane s tragovima pojačanja bedema a pored njega se nalazi neistraženi podzemni ulaz, moguća prirodna špilja ili jama. Glavna osmatračnica izgrađena je na velikoj podzidanoj terasi djelom i prirodnoj stijeni a do nje vodi nasvođeno stepenište.

Utvrda Baterija bila je ključna za obranu od Francuza i Rusa i vrlo bitna strateška točka u vrijeme napoleonskih ratova na istočnom Jadranu, te posljednja vanjska obrana Splita i šire okolice.


U prosincu 1806. godine došlo je do pomorske bitke između Rusa i Francuza. Tu je bila usidrena jedna ruska izviđačka lađa, brik Aleksandar, koju su opazili francuski vojnici, te dojavili komandi u Splitu. General Marmont zapovjedio je brodovlju da isplovi i zarobi ruski brik, te je formiran manji pomorski odred od tri topovnjače, jedne saragane imena Napoleon i jednog trabakula, te krenuli u napad.

Međutim mještani Brača koji su bili nezadovoljni reformama francuske uprave (nastojanjima da se ukinu plemićka prava i privilegije, dokidanje crkvenih bratovština čija imovina se prenamjenjivala za školstvo), dojavili su poručniku bojnog ruskog broda Aleksandar (Ivanu Skolavskom) o pripremama Francuza, te je na Braču zapaljeno pet signalnih vatri kako bi se Skolavskom javile točne informacije o jačini francuske flote, pa je odlučio dočekati neprijatelja i prvi napasti. Bitka je trajala tri sata, jedna francuska topovnjača je potopljena, brod Napoleon je teško oštećen i nakon bijega je potonuo u splitskoj luci.

Na povratku je ruski brod uništio francusku bateriju i time otvorio put ruskoj mornarici na Brač. Pokušavajući umanjiti posljedice poraza general Marmont je u svojim memoarima prešutio postojanje utvrde na rtu Zaglav, te napisao da je otok Brač odviše prostran da bi ga se moglo braniti, da na njemu nema ni jedne tvrđave te zbog toga povlači malobrojnu posadu i prepušta Brač neprijatelju.

Ruska okupacija nije dugo potrajala, mirom u Tilsitu u srpnju 1807. godini, Rusi su se povukli i Brač ponovno prepustili Francuzima, koji su ostali vladati Bračem i Dalmacijom još šest godina.
Francuska vladavina ostavila je snažan utjecaj u kulturnom i obrazovnom životu, neprocjenjive zasluge u modernizaciji dalmatinske uprave, te tragove u infrastrukturnim zahvatima.


Milna, koja je danas okrenuta uglavnom turizmu, čuva dragocjeni primjer vojne arhitekture iz vremena napoleonskih ratova i svjedočanstvo dobrog upravljanja unatoč konzervativizmu i predrasudama tadašnjeg puka.

Autor: tz-milna.hr

Read Previous

Vukovar za suvremenog putnika

Read Next

Klapske večeri