Hrvatska kuhinja

Svijest o sličnostima i razlikama u prehrani pojedinih hrvatskih krajeva oblikuje se na podatcima iz vremena kada je najveći dio stanovnika pripadao ruralnom svijetu.

Premda je kultura prehrane dinamičan proces u kojem neki elementi traju, neki se mijenjaju ili preuzimaju iz drugih sredina, autentičnim i turistima zanimljivim jelima mogla bi se nazvati ona jela pripremljena od namirnica stoljećima uzgajanih na našem tlu kao što su: repa, blitva, bob, slanutak. Također i jela od mlijeka i mesa životinja koje od davnina opstaju na određenom hrvatskom području: istarsko govedo, turopoljska svinja, crna slavonska svinja, zagorski puran te razna divljač. I samoniklo bilje domaći ljudi koriste od davnine u pripremi jela, a danas ga i turisti mogu, uz vodiča, upoznati i nabrati.

Zanimljiv je podatak da i današnja analiza prehrane u velikoj mjeri potvrđuje prepoznatljivost regionalnih kuhinja kakva je bila uočena pred više od stotinu godina. Postoje i velike razlike u sklonosti određenoj hrani između populacije odane mediteranskoj, srednjoeuropskoj, balkansko- orijentalnoj ili slavonsko-podunavskoj tradicijskoj prehrani.

Te suvremene transformacije nisu preuzete s tuđeg stola, već su živa kultura koja jednostavno tvori današnju tradicijsku kulturu. U objašnjenju jela preporučuje se birati izraz udomaćena ili baštinjena jela, a ne autohtona, izvorna, etnička ili nacionalna i strana.

Atraktivne teme i slike iz narodnog života zaokupile su pažnju etnologa polovicom 19. stoljeća, a zbornici za narodni život i običaje počinju objavljivati podatke o narodnom životu tek od 1898. godine.

Hrvatske krajeve tijekom povijesti obilježile su brojne migracije stanovništva. Preuzimanje kulturnih tekovina, pa tako i onih prehrambenih, ne može zaustaviti ni rat, ni granica, ni zabrana. Jela se ne preuzimaju slušanjem, kao npr. pjesma, glazba ili priča, već jednostavno promatranjem pripravljanja obroka.

U predgovoru Dalmatinske kuhinje velika dama dalmatinske spize Dika Marjanović Radica označava baštinjena jela riječima “svaki narod ima svoja narodna jela koja odgovaraju karakteru, podneblju i zdravlju dotičnog kraja.”

Pođimo tim tragom, otkrivajući prepoznatljiva jela koje domaći i danas vole, smatraju svojima i nezamjenjivima. Cijene ih i vraćaju im se kada god to mogu, jer se prehrambene navike stvaraju u djetinjstvu. Tako i u naše dane govorimo o slavonskoj kuhinji koja se proteže i na Baranju i Srijem. Uz slavonsku i mediteransku kuhinju izlažemo i povijesni aspekt, no kako u posljednje vrijeme raste broj zaštićenih materijalnih dobara navodimo i regionalne (lokalne) specijalitete iz drugih krajeva.

Autor: dr. sc. Nives Rittig Beljak

Fotografija: www.visitzagorje.hr

Read Previous

Osjeti Osijek – ispuni tijelo i duh

Read Next

Tilurij – rimski legijski logor